Vidi izvornik

{{info|Twilight of the Idols}}<br> 

Filozof Friedrich Nietzsche poznat je po svojoj izjavi: „Bog je mrtav.“ No ta kratka rečenica ne otkriva cijelu priču. Prema Nietzscheu, razlog smrti Boga je sažaljenje. Nietzsche je rekao: „Bog je mrtav; od svoje je samilosti prema ljudima umro bog.“ No prije smrti židovskog i kršćanskog Boga, Nietzsche kaže da su postojala brojna božanstva, poput onih koja su prebivala na Olimpu. To jest, u jednom je trenutku postojalo mnoštvo božanstava. Svi ostali bogovi nestali su kada je jednog dana Jahve, židovski Bog, stao pred njih i rekao: „Nemajte drugih bogova uz mene.“ Kada su to čuli, zaključuje Nietzsche satirički, svi ostali bogovi i božice umrli su. Od smijeha. 

Danas, u vrijeme vladavine pluralizma, ideja jednog Boga nailazi na jednako mnogo satire i neprijateljstva, baš kao i u Nietzscheovom tumačenju. No danas to gnušanje nad monoteizmom više nije smiješno. Glavna je vrlina pluralizma tolerancija, što znači da se sva religijska i politička stajališta trebaju tolerirati. Jedina je stvar koja se ne može tolerirati isključivost. Postoji urođena nesnošljivost prema svim oblicima isključivosti. Pluralistima odbojno zvuči tvrdnja da postoji jedan Bog. Tvrdnja da se jedan Bog nije prikazivao u raznim oblicima kroz povijest također im je odbojna. Tvrditi da postoji samo jedan Bog s isključivo jednim Sinom njima je uvreda. Ne može postojati samo jedan Posrednik između čovjeka i Boga. Prema pluralistima, posrednika mora biti mnogo. Pluralistima je očigledno da ako postoji jedan put do Boga, tada mora postojati mnoštvo puteva do Boga i ne mogu prihvatiti da postoji samo jedan. Isključiva prava koja kršćanstvo polaže na Boga, Krista i spasenje ne mogu biti u mirnom suživotu s pluralistima. 

Izvan propitivanja postajanja Boga i njegova Sina i samo jednog puta do spasenja postoji i odbacivanje bilo kakvog polaganja prava na isključiv izvor božanskog otkrivenja. U vrijeme reformacije utvrđene su takozvane solas (lat. ''solus'', 3 – sam) reformacije. Ustanovljeno je da je da je moguće spasenje samo po vjeri (''sola fide''), koje je samo po Kristu (''solus Christus''), samo po milosti (''sola gratia'') i da sva slava pripada Bogu (''soli Deo gloria''). No modernom je pluralistu možda najviše odbojna ideja ''sola Scriptura''. Ona tvrdi da postoji samo jedan pisani izvor božanskog otkrivenja koji je iznad temeljnih dokumenata, vjerovanja i crkvene tradicije. Sveto pismo samo po sebi ima moć obvezivati savjest jer je ono pisano otkrivenje svemoćnoga Boga. Posljedice sola Scriptura na pluralizam brojne su. Jedna od njih je i ta da ona negira postojanje otkrivenja u ostalim vjerskim knjigama. Zagovornik ''sola Scriptura'' ne vjeruje da je Riječ Božja prisutna i u Bibliji i u Mormonovoj knjizi, i u Bibliji i u Kuranu, i u Bibliji i u Upanišadama, i u Bibliji i u Bhagavad Giti. Ne; kršćanska vjera počiva na jedinstvenoj tvrdnji da je samo Biblija pisana Božja Riječ. 

Moto SAD-a je ''E pluribus unum'' (lat. Iz mnogih, jedno.) Međutim, od vremena jačanja ideologije pluralizma ono „jedno“ iščupano je iz temelja te krilatice. Pokretačka je sila pluralizma zapravo filozofski prethodnik relativizma. Sva je istina relativna; dakle, niti jedna misao ili izvor ne može imati primat nad ostalima. U naš je pravni sustav ugrađena misao da su sve religije jednake pred zakonom. Tanka je granica između vjerovanja da je sve jednako pred zakonom i da je sve jednako valjano. Načelo da sve religije trebaju biti jednake pred zakonom i imati jednaka prava ne povlači za sobom zaključak da su stoga sve religije valjane. Čak i letimični, usporedni pregled svjetskih religija otkriva potpune suprotnosti između njih. I osim ako niste spremni prihvatiti da su sve suprotnosti jednake, ne možete prigrliti tu pogrešnu pretpostavku. 

Nažalost, pokraj filozofije relativizma i pluralizma, za logiku nema mjesta. Ispraćena je kroz vrata i izbačena na ulicu. Za logiku ne postoji mjesto u bilo kojem sustavu pluralizma i relativizma. Uistinu, pogreška ih je nazvati sustavima, jer je pomisao na dosljedan i usklađen pogled na istinu neprihvatljiv pluralistima. Činjenica da ljudi odbacuju isključivo polaganje prava na istinu ne opovrgava tu istu istinu. Dužnost je kršćana da se čvrsto drže jedinstvenosti Boga i Krista i ne traže kompromis s pristalicama pluralizma.