Vidi izvornik

{{info|A Sign: United and Fearless with the Gift of Suffering}}

''Razmišljanje o Poslanici Filipljanima 1:27-30''

<blockquote>Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 28 ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 29 Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 30 i boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.</blockquote>

Na nedavnom Duhovnom okupljanju Pastoralnog zbora u molitvi i planiranju (od 9. do 10. siječnja) predvodio sam jednu od jutarnjih molitvi citiranjem ovog odlomka. Pritom sam imao trostruki cilj. ''Kao prvo'', želio sam produbiti svijest nas pastoralnih službenika da je patnja u službi Kristovoj naš poziv –  sam dar Božji. ''Kao drugo'', želio sam da uvidimo da patnja u jedinstvu i odvažnosti zaradi evanđelja jest znak. ''Kao treće'', želio sam nas nadahnuti da se ujedinimo i surađujemo rame uz rame svom svojom snagom za Krista i narod Betlehema u 2006. godini. Pridružite nam se u našoj viziji.

''Kao prvo'', patnja u službi Krista je Božji dar i dio našeg pastoralnog poziva. Redak 29: “Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti.” Ovi redci govore kako su vjera i patnja Božji darovi. I naglasak je na daru patnje: nije vam “'''samo''' dano vjerovati ''nego'' i trpjeti.”

To je rečeno običnim vjernicima. Stoga se odnosi također i na nas pastore. Dio poziva nas kao ''kršćana'' jest vjerovati i trpjeti u službi Krista. To više je tako u pozivu nas ''kao vođa.'' Kao što kaže Druga poslanica Korinćanima, 1:6: “Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu.” To je bilo prvo što sam želio da uvidimo. Patnja je naš poziv, naš dar od Boga. Ona nije prokletstvo. Ona je dar.

''Kao drugo'', kada podnosimo tu patnju u jedinstvu i odvažnosti to je znak. Pogledajte samo jedinstvo i odvažnost Filipljana u redcima 27-28. Oni su “postojani u ''jednom duhu ''i'' jednodušno'' se bore ''zajednički'' za evanđeosku vjeru,'' ne plašeći se'' ni u čemu svojih protivnika. To je njima  [protivnicima] ''naj''ava njihove propasti, a vašeg spasenja, i to od Boga.” ''Jedinstvo'' je naglašeno u riječima “jedan duh” i “jednodušno” te “zajednički se bore”. ''Odvažnost'' je naglašena u riječima, “ne plašeći se ni u čemu”. Činjenica da se ovo jedinstvo i odvažnost suprotstavljaju patnji, iščitava se prvo iz riječi “''protivnika''”, a zatim u činjenici da taj redak podržava (vidi riječ “jer”) sljedeći redak koji kaže, “''Jer'' vama je dana milost ... za njega i trpjeti.” Drugim riječima: “Budite ujedinjeni i odvažni pred svojim protivnicima ''jer'' vaša su vjera i patnja dar Božji.”

I sve je to nazvano “znakom”. To znači da su vaše jedinstvo i odvažnost nasuprot patnji znak propasti vaših protivnika i  znak vašeg spasenja. Istina i slava Kristova vide se u vašoj ujedinjenoj i odvažnoj patnji zaradi Krista. To je viši cilj nas kao službenika i kao Crkve: predstavljati ''znak'' Kristove najviše istine i vrijednosti u svijetu. Svi koji se usprotive evanđelju doživjet će propast, a svi koji prigrle ovu istinu bit će spašeni.

''Naposljetku'', pozvao sam naše pastore na ''jednodušnu'' borbu rame uz rame. Na ploči sam napisao sljedeće: ''sunathlountes te pistei tou euangeliou''. U prvoj grčkoj riječi može se prepoznati riječ “atlet”. Prefiks ''sun'' znači zajednički. Prevodi se kao “zajednički se boriti”. Tako da sam nas izazvao da u 2006. iskažemo atletsku snagu i odlučnost, jednodušno, rame uz rame. To će nam pomoći podnijeti našu patnju i učint će je lijepom i plodonosnom. Ona će postati znak.

Molite za nas. Mi volimo svoje zvanje. Prisežemo svojim najvrednijim za vaše dobro i slavu Kristovu.

Pastor John, u ime svog pastoralnog zbora