Istinska ljubav

Izvor: Gospel Translations Croatian

All you need is love. Sve što trebaš je ljubav, pjevali su Beatlesi. Da su pjevali o Bogu, ta bi tvrdnja imala i zrnce istine u sebi. No ono što se obično podrazumijeva pod pojmom ljubav u popularnoj kulturi, nema nikakve veze s pravom ljubavlju. To je opasna zabluda. Ne samo da nije "sve što trebaš", nego tu ljubav pod svaku cijenu treba izbjegavati.

Apostol Pavao ističe to u svojoj Poslanici Efežanima (5,1-3). On kaže: “Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima!"

Ta jednostavna zapovijed iz drugog retka (hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas) sažima svu moralnu odgovornost kršćana. Naposljetku, Božja je ljubav jedinstveni, središnji princip koji određuje svu kršćansku dužnost. Takva je zapravo ljubav sve što trebaš. U Poslanici Rimljanima (13,8-10) stoji: “Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (...) ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav". U Poslanici Galaćanima (5,14) naglašava se ta ista istina: “Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!" Isto je tako Isus učio da su svi zakoni i sva proročanstva sadržani u dva jednostavna principa ljubavi - prva i druga zapovijed ljubavi (Mt, 22,38-40). Drugim riječima, “povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva” (Kol 3:14).

Kada nam Pavao nalaže da hodimo u ljubavi, ostatak teksta nam otkriva pozitivno značenje njegovih riječi. On nam zbori o dobrostivosti i milosrdnosti, da praštamo jedni drugima (Ef, 4,32). Model takve nesebične ljubavi Isus je Krist koji je dao svoj život da spasi svoj narod od grijeha. "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv, 15,13). Te "ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge” (1 Iv, 4,11).

Drugim riječima, istinska je ljubav uvijek spremna na žrtvu, davanje sebe, milostiva, milosrdna, suosjećajna, nježna, darežljiva i strpljiva. Te i mnoge druge pozitivne, dobrohotne kvalitete (vidi 1 Kor, 13,4-8) ono su što Sveto pismo smatra božanskom ljubavlju.

No valja također primijetiti i negativnu stranu, navedenu u petom poglavlju Poslanice Efežanima. Osoba koja istinski voli druge kao što Isus voli nas mora odbaciti svaki oblik lažne ljubavi. Apostol Pavao imenuje neke od tih đavoljih patvorina. One uključuju bludnost, nečistoću i pohlepu. I kaže dalje: “Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Nemajte dakle ništa s njima!” (retci 4-7).

Našoj je generaciji bludnost vjerojatno najomiljenija zamjena za ljubav. Pavao koristi grčku riječ porneia koja uljučuje svaki oblik seksualnog grijeha. Popularna kultura pokušava na sve načine izbrisati granicu između prave ljubavi i bludne strasti. No sav je taj blud ništa drugo doli izopačavanje prave ljubavi jer mu je prioritet vlastito zadovoljstvo, a ne dobro drugih.

Nečistoća je drugi oblik đavoljeg izopačavanja ljubavi. Ovdje Pavao koristi grčku riječ "akatharsia" koja se odosi na bilo kakvu vrstu prljavštine i nečistoće. Konkretno, Pavao misli na "prostotu", "ludoriju" i "dvosmislicu", tipične osobine zlog društva. Ta družba nema nikakve veze s istinskom ljubavlju i apostol jednostavno ističe kako za nj nema mjesta na putu kojim hode kršćani.

Pohlepa je sljedeći pak oblik izobličenja ljubavi koji proizlazi iz narcisoidne želje za vlastitim zadovoljstvom. Ona je upravo suprotno od onoga što nam je Krist dao kao primjer kada je "predao sebe za nas" (redak 2). U petom retku Pavao izjednačava pohlepu s idolopoklonstvom. I opet za ovo nema mjesta na putu kojim hode kršćani i prema retku 5 osoba koja tom podlegne "nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu".

Takve grijehe, nastavlja Pavao, “neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima. A za one koji čine takve stvari”, kaže, “nemajte dakle ništa s njima!” (redak 7).

Drugim riječima, ne možemo iskazati pravu ljubav, a da prije ne odbacimo sve oblike popularnog izopačavanja ljubavi.

Kada se danas govori o ljubavi, ignorira se to načelo. "Ljubav" je postala sinonim za toleranciju koja zanemaruje grijeh i jednako prigrljuje i dobro i zlo . No to nije ljubav; to je apatija.

Božja ljubav uopće nije takva. Zapamtite, najveći znak iskazivanja Božje ljubavi jest križ na kojem je "i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris" (redak 2). Stoga Sveto pismo objašnjava Božju ljubav riječima kao što su žrtvovanje, ispaštanje zbog grijeha i pomirenje: “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv, 4,10). Drugim riječima, Krist se žrtvovao da bi odvratio srdžbu uvrijeđenog božanstva. Daleko od toga da nam je u dobroćudnoj toleranciji otpustio grijehe. Bog je dao svog sina za otkup grijeha, da udovolji svojoj vlastitoj srdžbi i zadovolji pravdu spasom grešnika!

To je sama srž Evanđelja. Bog iskazuje svoju ljubav na način da održava svoju svetost, pravdu i pravednost bez kompromisa. Istinska ljubav "ne raduje se nepravdi, a raduje se istini" (Kor, 13,6). To je ljubav po čijem putu smo pozvani hoditi. Ljubav koja je prvenstveno čista, a zatim miroljubiva.