U ćemu je razlika?

Izvor: Gospel Translations Croatian

Rijetke su doktrine, ako ih uopće ima, koje prouzrokuju tolike debate i toliko gnjeva među Kršćanima kao što je doktrina izabranja. Radi se o takvoj vrsti doktrine koja stvara toliki razdor među ljudima da bi je se moglo smatrati beskrajnim moratorijem za rasprave.

Izabranje je isto tako doktrina pred kojom će rijetko tko ostati ravnodušan. Strasti su zapaljene sa obje strane. Oni koji joj se odupiru vide je kao umanjivanje značenja ljudske slobode te baca veo tame na dobrotu Božju. Oni koji ga prihvačaju, obožavaju sigurnost i udobnost koju donosi i pobjedu Božje milosti koju otkriva.

Dakle, ako ona stvara takav razdor, zašto nas to uopće smeta? Kao osobu koja je toliko strastvena prema toj doktrini, često me pitaju, „U ćemu je razlika?“ Siguran sam da su i Martina Luthera stalno pitali isto. Možda je upravo to razlog zbog kojeg je izjavio da je doktrina izbora ustvari „srce crkve“. Zanimljivo je što se Lutherovo tijelo još nije bilo ni ohladilo u grobu kada su njegovi slijedbenici radikalno izmijenili i omekšali njegova viđenja za nadolazeće generacije Lutheranaca, i na taj način zabili su nož u leđa svojoj vlastitoj crkvi.

Izabranje je kao prvo važno jer se bavi predmetom Božje istine. Ako je augustinsko viđenje izabranja jednako viđenju Biblije, a ako je Biblija istina, to znači da je doktrina izabranja jednaka Božjoj istini i svi oni koji su dio te istine imaju obavezu da je prihvate i objavljuju. Sa druge strane, ako je augustinsko viđenje izabranja nebiblijski i neistinito, tada to iskrivljuje Božju istinu i trebalo bi biti poricano i zapostavljeno.

Kao drugo, doktrina izabranja je vezana uz sigurnost našega spasenja, a time i uz našu svetost. Kada je Petar postavio temelj vrline koji označava naš put prema svetosti, a veoma je sličan Pavlovom duhovnonom voću, dodao je:

„Zato, braćo po Kristu, što marljivije nastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: tako čineći nikada nećete posrnuti; tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini“ (2 Petar 1:10–12).

Ovo je veoma čvrst i sabran aspostolski poziv na nastojanje. Kada Kršćanin shvati izabranje, on ga prihvaća te dobiva saznanje da je i on među odabranima, on postaje snažno potkrepljen u Božjoj istini – tako potrkrepljen u toj istini da će biti oslobođen od sklonosti za posrtanjem. Sigurnost i duševno sazrijevanje u pobožnosti idu ruku pod ruku.

Petar kasnije potvrđuje taj poziv kada izjavljuje da Bog nema želju da itko isčezne (2 Petar 3:9). „Itko“ nas ponovo vrača na riječ „mi“ kao i njegov prethodnik, i to „mi“ nas ponovo vrača na one koji se spominju u epistolama sv. Petra, odnosno na odabrane. Ovaj stih, koji do sada ruši i poriče izabranje kako su njegovi protivnici tvrdili, ustvari ga potvrđuju.

Kao treće, doktrina izabranja potvrđuje potpuni Božji suverenitet i stavlja u zaborav svaki bezbožni ili humanistički pogled koji tvrdi da je suverenitet Božji ograničen u slobodi čovjeka. Takav bogohulni pogled prevrče Bibliju naopačke i postavlja čovjeka kao vladara umjesto Boga. Biblijski pogled govori da je ljudska sloboda istinska sve dok postoji ali nju uvijek graniči Božji suverenitet.

Četvrto, doktrina izabranja uništava svaki temelj za ljudskim ponosom ili zaslugom. U ovoj doktrini milostivost milosti potpuno je očigledna kada biće shvati da nema nikakav razlog za hvalisanjem, jer njegovo spasenje je dar milosti same, bez ikakvog dodatka ljudske zasluge ili konačnog djela.

Na kraju, zbog gore navedenih razloga i drugih koje ovdje nisam spomenuo, veličina i kvaliteta Boga tako su uzvišeni da je stvorenje potaknuto od Svetoga Duha istinskim obožavanjem. Sada slavimo Boga kao Boga te mu izjavljujemo našu najveću zahvalnost.