Pričati sa ljudima bolje je nego o ljudima

Izvor: Gospel Translations Croatian

Ono što sam izostavio u propovijedi od 6 Kolovoza

U mojoj prvoj propovijedi nakon što sam pet mjeseci bio odsutan, nešto sam izostavio. Pregledao sam bilješke ali izgleda da nisam bio usredotočen na glavnu raspravu. Stoga sam to preskočio. Ali namjera je zaista bila da to izrečem. I ovdje slijedi.

Sjetite se Luke 18:9, gdje Luka uvodi parabolu o Farizejama i sakupljačima poreza na ovaj način: „Izrekao je tu istu parabolu i nekima koji su za sebe vjerovali da su pravedni i prema drugima su se ophodili sa prezirom“. Na prvi pogled to može izgledati kao sitnica, ali vidite da nam to daje do znanja da je Isus tu parabolu izrekao ONIMA koji su za sebe smatrali da su pravedni. Ne govori nam da je tu parabolu izrekao O njima. Isus je Farizeje gledao u oči i izrekao im je parabolu koja govori da oni sebe smatraju pravednima. Nije pričao o njima, već sa njima.

Bez obzira što nam to može izgledati kao sitnica ustvari sadrži lekciju koja je veoma važna za zdravlje naše crkve. Budimo takvima. Nemojmo govoriti drugima o tuđim greškama. Govorimo njima o njihovim greškama. Jednostavno je – a i prejednostavno na jeziku naših griješnih duša – govoriti o ljudima. Ali je teško – i često je gorko na jeziku – njima govoriti. Kada govoriš o njima, ne mogu te ispraviti ili prevrnuti činjenice i okriviti tebe. Ali ako sa njima govoriš o problemu, to može postati veoma bolno. Stoga izgleda da je sigurnije pričati o ljudima nego sa ljudima.

Ali Isus nas ne poziva da donosimo jednostavne odluke. Poziva nas da donosimo odluke iz ljubavi. Na kratkim relacijama, ljubav je često bolnija od zaštite samih sebe i izbjegavanje konflikata. Ali na dužim relacijama, naša savjest nas osuđuje zbog odabira jednostavnog puta, a mi činimo veoma malo dobroga prema drugima. Stoga, budimo više nalik Isusu, i u ovom slučaju, ne govorimo o ljudima, već sa njima, uz riječi ohrabrenja, zbog dokaza milosti koje vidimo u njihovim životima, ali isto tako uz riječi obazrivosti ili napomene ili ispravke ili čak prijekora. Pavao nas je pozivao da koristimo cijeli spektar riječi za cijeli spektar potreba: „Opominji lijene, ohrabri neutješne, pomozi slabima, budi strpljiv prema svima njima“ (1 Tesaloncima 5:14).

Nisam mislio da ne možete kritizirati predjsednika Busha ako ga prije toga niste pozvali telefonom. I nisam mislio da ne možete komentirati moju propovijed, bilo na pozitivan ili negativan način, ako niste došli k meni. Javne osobe sebe stavljaju pod lupom javnosti i shvaćaju da će svatko imati mišljenje o onome što kažu. To je uredu. Ono što sam mislio je da kada poznajete brata ili sestru koji ima neku vrstu griješnog ponašanja ili stava, izbacite plamen iz vaših očiju i tek onda odite k njima i pokušajte im pomoći uz ponizan biblijski savjet.

Možete im ispričati jednu parabolu. To je Isus uradio po Luki 18:9-14. To je uradio i Natan za Davida, nakon što je sagriješio sa Bat-Šebom prema Urijahu (2 Samuel 12:1-4). Ali ne morate biti toliko kreativni. Ako vam je zaista stalo do osobe sa kojom se želite suočiti, to više vrijedi od kreativnosti.

Moja težnja vezana uz našu crkvu je da budemo oslobođeni od tračanja. Budimo izravni i hrabri i skromni. Ponekad je Isus bio tako bedast. Ljubav ponekad takva i zvuči. Mogao je bez ikakvih problema biti optužen za neosjetljivost ili zbog nedostatka ljubavi. Ali mi znamo da je on bio osoba koja je najviše voljela u povijesti čovječanstva. Zato ga trebamo slijediti u tome. Umro je za nas kako bi sve prepreke i mrlje u našim očima mogle biti oproštene. To bi nam trebalo dati i hrabrost i pokazati da nam je stalo do odnosa sa drugima. Pogotovo kada shvatimo da je Isus već oprostio za greške naše braće i sestara.

Kakav divan primjer za odnos sa drugoma. Oprošten, opravdan, duševni život zajednice ljudi koji vole rasti u milosti. Hvala što volite vjerovati i slijedite Isusa tako što pričate sa drugima, a ne o drugima.

Lijepo je vratiti se,

Pastor John