Dio niza Muški i ženski rod u Bibliji

Izvor: Gospel Translations Croatian

Postanak 1:26-28

I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“

Ovog jutra želim s vama razmišljati o tri stvari kojima nas ovaj tekst poučava. Jedna je da je Bog stvorio ljudska bića. Druga je da nas je Bog stvorio na svoju sliku. Treća je da nas je Bog stvorio kao muškarce i žene.

Moguće je vjerovati u ove tri stvari ne biti kršćanin. Na koncu, ovaj se tekst nalazi u židovskim spisima. Stoga bi svaki Židov koji dobro poznaje Pisma prihvatio ove istine. No, iako možete vjerovati u ove istine i ne biti kršćanin, sve tri stvari ukazuju na kršćanstvo. Sve one idu k ispunjenju koje dolazi s radom i Kristom. O tome želim govoriti, posebice u pogledu treće stvari – da smo svi stvoreni kao muškarci i žene na sliku Božju.

Sadržaj 1 1. Bog je stvorio ljude 2 2. Bog nas je stvorio na svoju sliku 3 3. Bog nas je stvorio kao muškarce i žene 4 Tajna braka 5 Povijest neurednosti muško-ženskog odnosa 6 Dva opažanja o izlječenju koje Isus donosi 7 3.1. Biti stvoren kao muškarac i žena 8 3.2 Značenje samaca 9 Sažetak

1. Bog je stvorio ljude

Krenimo s prvom istinom: Bog je stvorio sve ljude. Vjerujem kako ovo treba objasniti. ZAŠTO nas je stvorio? Ako nešto napravite, vi imate razlog za to. No, daje li svijet kakav poznajemo odgovor na ovo pitanje? Stari Zavjet govori o čovjeku koji vlada svijetom; govori o čovjeku koji je stvoren kako bi svi koje je Bog stvorio pronosili slavu Njegovu (Izaija 43:7). Govori o zemlja koja je napučena ispunjena znanjem o Božjoj slavi.

No, što vidimo? Vidimo svijet koji se buni protiv Stvoritelja. Vidimo Židovska Pisma koja završavaju pričom o stvaranju koja nije dovršena i nadom koja tek treba doći. Prema tome, samo vjerovanje da je Bog stvorio ljude na način na koji nas Židovska Pisma uče traži ostatak priče, odnosno kršćanstvo. Samo se u Kristu svrha stvaranja može postići.

2. Bog nas je stvorio na svoju sliku

Uzmimo, primjerice, drugu istinu: Bog nas je stvorio na svoju sliku. To sigurno govori nešto o razlogu zašto smo ovdje. Njegova razlog stvaranja nas zacijelo govori nešto o tome zašto nismo žabe ili ptice ili čak majmuni. Mi smo ljudi stvoreni na sliku Božju, samo mi i nijedno stvorenje više.

No kakav smo nered napravili od ovog izvanrednog dostojanstva. Jesmo li poput Boga? Pa i da i ne. Da, mi smo poput Boga, iako smo grešni i nevjerni, ipak postoji sličnost. To znamo jer u knjizi Postanka 9:6 čitamo kako je Bog rekao Noi: „Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!“ Drugim riječima, čak i u svijetu koji je prepun grijeha (kao što je ubojstvo), ljudi su i dalje slika Božja. Ne može ih se ubijati kao komarce ili miševe. Uskraćujete si život ako ubijete ljudsko biće (vidjeti Jakovljevu poslanicu 3:9).

A jesmo li slika prema kojoj nas je Bog stvorio? Nije ta slika ponekad narušena do neprepoznatljivosti? Osjećate li da ste poput Boga onako kako biste trebali biti? Ponovno ovo vjerovanje da smo stvoreni na sliku Božju treba dopuniti – u ovom slučaju iskupljenjem, transformacijom, ponovnim stvaranjem. Upravo je to ono što kršćanstvo donosi. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo… I obučete novoga čovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.“ (Ef. 2:8-10; 4:24). Bog nas je stvoario na svoju sliku, no mi smo tu sliku narušili do neprepoznatljivosti. Isus je odgovor. On dolazi po vjeri, On oprašta, On čisti i započinje projekt znan kao posvećenje koji će završiti u slavi koju je Bog namijenio ljudima na početku stvaranja. Budući da znamo da smo stvoreni na sliku Božju, naši grijesi vape za odgovorom. Isus je odgovor.

3. Bog nas je stvorio kao muškarce i žene

Treća je istina koju čitamo iz ovog teksta da nas je Bog stvorio kao muškarce i žene. I ova činjenica upućuje na kršćanstvo i traži izvršenje u Kristu. Kako? Na najmanje dva načina. Jedan je način tajna braka. Drugi način proizlazi iz povijesne neurednosti muško-ženskih grešnih odnosa.

Tajna braka

Pogledajmo misterij braka. U knjizi Postanka 2:24, odmah nakon opisa kako je stvorena žena, Mojsije (pisac Postanka) piše: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Kada apostol Pavao citira ovaj tekst u svojoj poslanici Efežanima 5:32, on kaže: „Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu“ te time otkriva značenje braka: to je simbol Kristove ljubavi za crkvu koja je predstavljena u muževom vodstvu i ljubavi prema ženi; to je simbol crkvene podložnosti Kristu koja je predstavljena kroz odnos žene prema muškarcu.

On brak naziva „tajnom“ jer Bog, u knjizi Postanka, nije u potpunosti otkrio sve svrhe braka. U Starom Zavjetu postoje indicije da je brak sličan odnosu Boga i Njegovih ljudi. No, tajna braka je potpuno otkrivena tek s dolaskom Krista. Brak je slika Kristova saveza s ljudima, Njegova predanost crkvi.

Vidite li, onda, kako se Božje stvaranje muškarca i žene te njihova posvećenost u braku, u odnosu u kojem muškarac i žena napuštaju roditelje i postaju jedno tijelo – kako se ovaj čin stvaranja izvršava u Kristu i Njegovoj crkvi. Kršćanstvo otkriva tajnu braka.

Ovo je vrlo strano razmišljanje većini ljudi, čak i većini kršćana, jer brak je također sekularna institucija. Brak nalazimo u svim kulturama, ne samo u kršćanskim društvima. Prema tome, mi o svakom braku ne razmišljamo kao o znaku Kristovog odnosa s crkvom. No svaki brak to jeste, i sama naša egzistencija kao muškarca i žene u braku vapi za Kristom. Kršćanstvo dovršava naše razumijevanje bračne posvećenosti.

Dozvolite mi da vas to objasnim na način na koji do sada niste razmišljali. Krist ponovno dolazi na zemlju. Iako znate da je otišao, On će ponovno doći, kako anđeli kažu. Zamislimo taj dan. Nebesa se otvaraju i trube oglašavaju dolazak Sina Čovječjega na oblacima moći i slave, okružen tisućama anđela koji sjaje poput sunca. On ih šalje da skupe Njegove odabrane s četiri strane svijeta i ustaje iz mrtvih one koji su u Kristu umrli. Daje im nova tijela poput Svojega i transformira nas kako bismo mogli sudjelovati u slavi.

Dugotrajna priprema Kristove nevjeste (crkve!) konačno je dovršena i On je vodi do stola. Svadbena večera Jaganjca je nastupila. On je na čelu stola i svi sveci dostojanstveno šute. I On kaže: „Ovo je, ljubljeni moji, značenje braka. Ovo je ono prema čemu se sve kretalo. Zato sam vas stvorio kao muškarce i žene i udružio u braku. Odsada se više nećete ženiti ni udavati, jer je konačno realnost nastupila (vidjeti Marko 12:25, Luka 20: 34-36).

Sjetite se što ovdje činimo: pokušavamo vidjeti da se treća istina, da nas je Bog stvorio na svoju sliku kao muškarce i žene, ispunjava u kršćanstvu. Rekao sam da se ispunjava na dva načina. Prvi je tajna braka. Stvaranje ljudi kao muškaraca i žena pruža nužni okvir za brak. Ne možete imati brak bez muškarca i žene. Značenje braka nije poznato u njegovoj biti ili potpunosti dok ga ne počnemo promatrati kao sliku Kristovog odnosa s crkvom,.

Prema tome, stvaranje muškarca i žene ukazuje na brak, a brak ukazuje na Krista i crkvu. Stoga vjerovanje da nas je Bog stvorio na svoju sliku kao muškarce i žene nije potpuno bez kršćanstva – bez Krista i Njegova spasiteljskog djela za crkvu.

Povijest neurednosti muško-ženskog odnosa

Rekao sam da postoji i drugi način na koji stvaranje muškarca i žene na sliku Božju ukazuje na kršćanstvo, a pod drugim načinom mislim na povijest neurednosti muško-ženskih odnosa. Dozvolite mi da objasnim.

Kad je grijeh ušao u svijet, razarajuće djelovao na odnos muškarca i žene. Bog dolazi Adamu nakon što je jeo sa zabranjenog stabla i pita ga što se dogodilo. Adam reče: „Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo“ (post 3:11). Drugim riječima, krivica je njezina (ili Tvoja, Bože, jer si mi je dao!), pa ako već netko treba umrijeti zbog te pogreške, neka to bude ona!

Ovdje je početak sveg nasilja u obitelji, svih zlostavljanja žena, svih silovanja, svih spolnih nečistoća, svih načina omalovažavanja žene koju je bog stvorio na svoju sliku.

U knjizi Postanka 3:16 čitamo i prokletstvo koje je palo na muškarca i ženu: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom“: Drugim riječima, rezultat grijeha i prokletstvo našeg doba sukob je između spolova. Ovaj tekst ne govori o tome kako bi stvari trebale izgledati. Ovo je opis prokletstva, opis kako će svijet izgledati sve dok grijeh vlada. Muškarci koji vladaju i lukave žene. To nisu muškarci i žene stvoreni na sliku Božju. To je nakaznost grijeha.

Pa kako ova nakaznost upućuje na kršćanstvo? Upućuje, jer vapi za izlječenjem koje kršćanstvo donosi u odnos muškarca i žene. Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku kao MUŠKARCA I ŽENU, to ukazuje na jednakost osobnosti, jednakost dostojanstva, međusobno poštovanje, sklad, nadopunjavanje, sjedinjenu sudbinu. No, gdje je sve to u povijesti svijeta? To je u izlječenju koje donosi Isus.

Dva opažanja o izlječenju koje Isus donosi

Previše je toga za reći ovdje. No, reći ću samo dvije stvari.

3.1. Biti stvoren kao muškarac i žena

Petar, u 1. Petrovoj poslanici 3:7 kaže da su kršćanski muž i žena „subaštinici milosti Života“. Što to znači? To znači da u Kristu muškarac i žena obnavljaju ono što je Bog imao na umu kad ih je stvorio na svoju sliku. To znači da su zajedno kao muškarac i žena pred-slika slave Božje i da će zajedno kao baštinici naslijediti slavu Božju.

Kada stvaranje muškarca i žene na sliku Božju promatrate uz grijeh, vidite da ono žudi za izlječenjem koje dolazi s Kristom i nasljedstvom koje je On kupio za grešnike. Krist obnavlja baštinu milosti Života muškarca i žene.

3.2 Značenje samaca

Još jedna stvar koju valja spomenuti o načinu na koji Krist okreće stvari i pobjeđuje neurednosti naših života te ispunjava sudbinu muškarca i žene stvorenih na sliku Božju nalazimo u 1. poslanici Korinćanima. Tu Pavao govori nešto radikalno čak i za nas danas: „Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja…Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu (1 Kor 7:8,32-35)

Vidite li što to govori? To kaže da izlječenje koje Isus donosi za muškarca i ženu ne ovisi o braku. Ustvari, Pavlovo iskustvo kao neoženjenog muškarca (i model Isusa kao neoženjenog muškarca) naučilo ga je da postoji posvemašnja posvećenost Bogu koja je moguća neoženjenom muškarcu i neudatoj ženi, a koja nije uobičajena ljudima u braku.

Drugi način da to kažemo je sljedeći: brak je privremena institucija do uskrsnuća mrtvih. Bit značenja i svrhe braka je predstaviti odnos Krista i crkve. NO kada nastupi što je stvarno, slika koju sada poznajemo bit će napuštena. U vječnosti više neće biti braka. Oni koji nisu bili u braku, koji su u potpunosti bili posvećeni Bogu, sjest će za svadbeni stol Jaganjca kao puni nasljednici milosti Života. I bit će nagrađeni ljubavlju i nepojmljivim radostima prema ljubavi i žrtvi koju su iskazali za života na zemlji.

Sažetak

Sažmimo rečeno:

1) Bog je stvorio ljude. Na kraju Starog Zavjeta, ova fantastična priča traži ostatak, kršćanstvo, kako bi nam bilo jasno što je Bog imao na umu.

2) Bog nas je stvorio na SVOJU SLIKU. No, mi smo sliku toliko narušili do neprepoznatljivosti. Stoga ova istina vapi za dovršenjem u kršćanstvu jer Isus obnavlja što je bilo izgubljeno. To je „novo biće u Kristu“. Ova je slika obnovljena u svetosti.

3) Bog na je na svoju sliku stvorio kao MUŠKARCA I ŽENU. I to također vapi za dovršenjem u kršćanstvu. Nitko u potpunosti ne može shvatiti što znači biti muškarac i žena u braku dok ne vidi što znači biti slikom odnosa Krista i crkve. I nitko ne može znati istinsku sudbinu muškarca i žene stvorenih na sliku Božju dok ne sazna da su muškarac i žena subaštinici milosti Života. Konačno, nitko ne može potpuno razumjeti značenje neudatih i neoženjenih kao muškaraca i žena stvorenih na sliku Božju dok od Krista ne nauči da u vječnosti neće biti braka te da slava muškarca i žene stvorenih na sliku Božju ne ovisi o braku, nego o posvećenosti Bogu.

Stoga razmišljajte o ovim istinama: Bog vas je stvorio. Stvorio vas je na svoju sliku te vas je stvorio kao muškarca ili ženu kako biste potpuno, radikalno i jedinstveno bili posvećeni Bogu.