Kozmička izdaja (svibanj 2008)

Izvor: Gospel Translations Croatian

„Grešnost grijeha“ zvuči kao prazna suvišnost koja uopće ne daje inofrmacije o predmetu diskusije. Međutim, nužno je govoriti o ovoj temi. To je zadatak koji nam je povjerila kultura, ali i crkva koja je gotovo uništila težinu grijeha. O grijehu se svakodnevno govori kao o pogreškama ili lošim izborima. No, kada imam ispit ili test sricanja, ukoliko napravim pogrešku, pogriješim u točnosti. Jedna je stvar pogriješiti. Potpuno druga stvar je gledati u papir osobe koja sjedi do mene i prepisati njegove odgovore kako bih dobio dobru ocjenu. U ovom slučaju, moja pogreška je porasla do nivoa moralnog prijestupa. Iako grijeh može biti dijelom pogreške, kao što je lijenost u pripremi za test, ipak varanje na testu dovodi taj čin do ozbilnjije razine. Nazivati grijeh „lošim izborom“ je točno, no to je također i eufemizam kojim se prikriva ozbiljnost djela. Odluka da griješimo jeste loša odluka, no ponovno, grijeh je puno više od pogreške. To je moralni prijestup.

U svojoj knjizi „Istina križa“ cijelo jedno poglavlje sam posvetio ideji grešnosti grijeha. Poglavlje sam započeo jednom anegdotom. Naime, primio sam primjerak Bartlettovih poznatih citata i nemalo se začudio. Iako sam bio sretan, jer sam ovaj primjerak primio besplatno, pitao sam se zašto bi mi itko to poslao. I dok sam listao stranice sa citatima koji su uključivali i citate Immanuela Kanta, Aristotela, Tome Akvinskog i drugih, na moje veliko zaprepaštenje, naišao sam na vlastiti citat. Bio sam iznenađen da se upravo moj citat našao u takvoj jednoj učenoj zbirci. Nisam znao što je to što sam ja rekao, a da je zaslužilo biti objavljeno u takvoj antologiji, a odgovor je bio u jednostavnoj rečenici: „Grijeh je kozmička izdaja.“ Ono što sam mislio ovom rečenicom jeste da čak i najlakši grijeh koji stvorenje počini protiv svog Stvoritelja čini nasilje nad Stvoriteljevom svetošću, Njegovom slavom i Njegovom pravednošću. Svaki grijeh, bez obzira kako neznačajnim se činio, je čin pobune protiv vrhovnog Boga, koji kraljuje i vlada nad nama, te je kao takav čin izdaje kozmičkog Kralja.

Kozmička izdaja je jedan način karakterizacije ideje grijeha, no kada pogledamo kako Biblija opisuje grijeh, vidimo tri načina koji se ističu. Prvo, grijeh je dug; drugo, to je izraz neprijateljstva; treće, grijeh je opisan kao zločin. U prvom slučaju, mi grešnici smo opisani kao dužnici koji ne mogu platiti svoj dug. U ovom smislu, ne govorimo o financijskom dugu, nego o moralnom. Bog ima vrhovno pravo postaviti obveze svom stvorenju. Kada ne uspijemo ispuniti ove obveze, dužnici smo svom Bogu. Ovaj dug predstavlja naš propust moralne obveze.

Drugi način na koji je grijeg opisan u Bibliji je izraz neprijateljstva. U ovom smislu, grijeh nije ograničen samo na vanjsko djelo prijestupa Božjeg zakona. Ne; on sada predstavlja unutarnji poriv, poriv kojim upravlja nasljeđeno neprijateljstvo prema Bogu. O ovome se rijetko raspravlja u crkvi, ali i u svijetu. Biblijski opis ljudskog pada uključuje i optužbu da smo po prirodi neprijatelji Boga. U svom neprijateljstvu prema Bogu, mi ne želimo da On bude dio niti naših misli, te je ovaj stav suparništvo prema činjenici da Bog želi da se pokorimo Njegovoj volji. Upravo zbog ovakvog neprijateljskog stava, Novi Zavjet često opisuje naše otkupljenje kao pomirenje. Jedan od nužnih uvjeta pomirenja je činjenica da je prije toga postojalo neprijateljstvo između najmanje dvije strane. Ovo neprijateljstvo je pretpostavka pomirenja radi kojeg je došao naš Posrednik, Isus Krist, koji je premostio ovu dimenziju neprijateljstva.

Treći način na koji Biblija govori o grijehu je u smislu prijestupa zakona. Katekizam Westminster Shorter odgovara na četrnaesto pitanje, „Što je grijeh?“ na sljedeći način: „Grijeh je svaki pokušaj prijestupa ili sam prijstup Božjeg zakona“. Ovdje vidimo da je grijeh i pasivni i aktivni neposluh. Govorimo o grijehu djelom i grijehu propustom. Kada ne učinimo ono što Bog od nas želi, govorimo o grijehu propusta. No, nismo samo krivi radi toga što smo propustili izvršiti Božju volju, nego zato što i aktivno činimo ono što Bog zabranjuje. Prema tome, grijeh je prijestup protiv Božjeg zakona.

Kada ljudi ozbiljno prekrše ljudske zakone, mi njihova djela ne smatramo samo prekršajima, nego, u konačnoj analizi, smatramo ih zločinima. Na isti način, naša djela pobune i kršenja Božjeg zakona Bog ne smatra pukim prekršajima, On ih smatra deliktima. Po svojim učincima, oni su zločini. Ako realnost grijeha shvatimo ozbiljno, vidjet ćemo da zapravo činimo zločine protiv Svetog Boga i Njegova Kraljevstva. Naši prijestupi nisu vrline; oni su mane i svako gaženje Boga je po definiciji zlo. No, dok ne shvatimo tko je zapravo Bog, nećemo moći shvatiti ni ozbiljnost grijeha. Upravo zato što živimo među grešnim ljudima gdje kulturni obrasci postavljaju standarde ljudskog ponašanja, mi postajemo neosjetljivi na grijeh. No kada upoznamo Božji karakter i kada počnemo mjeriti naša djela ne relativno i u odnosu na druge ljude, nego apsolutno i u odnosu na Boga, Njegov karakter i Njegov zakon, tada ćemo spoznati strahovit karakter naših pobuna.

Sve dok Boga ne počnemo uzimati za ozbiljno, nećemo početi ni grijeh. No, ako prepoznamo pravedni karakter Boga, tada ćemo, poput svetaca Starog zavjeta, prekriti svoja usta i pokajati se pred Njim u pepelu.