Riječi nade za one koji se bore s depresijom

Izvor: Gospel Translations Croatian

Skoči na:orijentacija, traži

Related resources
More By Edward T. Welch
Author Index
More About Biblical Counseling
Topic Index
About this resource
English: Words of Hope for Those Who Struggle with Depression

© Christian Counseling & Education Foundation

Share this
Our Mission
This resource is published by Gospel Translations, an online ministry that exists to make gospel-centered books and articles available for free in every nation and language.

Learn more (English).
How You Can Help
If you speak English well, you can volunteer with us as a translator.

Learn more (English).

By Edward T. Welch About Biblical Counseling
Part of the series Journal of Biblical Counseling

Translation by Sanja Stojić

Tehnički joj je naziv depresija, ali se ne može obuhvatiti riječju. Osjećaš se otupljen, no ipak te boli glava; prazan, no unutar tebe sve vrišti; umoran, no prepun strahova. Ono što ti je nekoć pričinjavalo zadovoljstvo sad jedva da privlači tvoju pozornost. Mozak kao da ti je u magli. Osjećaš se kao da si pritisnut utegom.

Sjećaš li se vremena kad si još imao ciljeve? Onoga čemu si se veselio? Možda je to bilo nešto sitno poput odlaska u kino petkom navečer ili posao koji si htio obaviti. A sad imaš vrlo malo ciljeva. Preživjeti dan čini se već dovoljno.

Primjećuješ li kakav je život bez ciljeva? Svaki dan je isti. Nema ritma rastućeg iščekivanja, zadovoljenja, a potom odmora. Svaki dan sa sobom donosi strašnu monotoniju, a bojiš se da će i sutra biti baš kao i danas. Zatravljenost života kao da te ubija.

San? To je tek kaos. Nikad ti ga dosta. Čak se ni ne sjećaš kakav je to osjećaj buditi se okrijepljen.

Jesi li ikad vidio slike Pabla Picassa iz njegove plave faze? Ako nađeš knjigu o Picassu, možda ćeš htjeti baciti pogled. Te slike nikako nisu ohrabrujuće, ali ćeš barem shvatiti da nisi sam. Potaknut problematičnim ljubavnim odnosom, naslikao je niz slika na kojima ljudi djeluju beživotno, a sve je u nijansama plave i sive. Je li to on pretakao svoje osjećao u svoju umjetnost ili je vjerno dočaravao svijet na način na koji ga je uistinu i vidio? Kako god tomu bilo, nema dana okupanih suncem kad si u depresiji, samo tmurno naoblačeno nebo i jednolični bezbojni svijet.

Picasso nije bio jedini koji se borio s bolešću koja je kasnije postala poznata kao depresija. Abraham Lincoln, Winston Churchill, veliki britanski propovjednik Charles Spurgeon, misionar David Brainard i prevoditelj Biblije J. B. Phillipssamo neki su od glasovitih i naobraženih ljudi koji su govorili i pisali o svojim borbama. Dakle, premda se možda osjećaš samim, mnogi su hodali tim putom prije tebe, a mnogi njime hodaju i danas.

Ako ti bilo što od ovoga zvuči poznato, nastavi čitati. Već imaš razloga za nadu. Sama činjenica da si spreman pročitati ovo, nešto što nije apsolutno neophodno, već je sama po sebi značajan korak naprijed.

Ovaj tekst bit će koncizan koliko god to bude moguće. Ovo je samo skica karte koja pokazuje put kroz depresiju. Ako se ne budeš slagao s bilo čime, usprotivi se. Ako ti se čini previše, ostavi ovaj tekst i vrati mu se kasnije.

Na samom početku trebao bi znati da ova karta naposljetku vodi k Isusu Kristu. Vodi k osobi radije nego k tehnikama. Neki kažu: "Isus ne funkcionira", "Pokušao sam i sam, ali sam još uvijek podjednako deprimiran". Ali razmotri ovo: Isus tvrdi da je put, istina, život, izvor nade, ljubavnik naših duša, sluga, brat, prijatelj, onaj koji čuje i djeluje, onaj koji te nikada ne napušta. Nijedna terapija ni lijekovi ne daju takve smione tvrdnje.

Ako ti se Isus i Sveto pismo čine praznim floskulama, a možda oni to i jesu, imaj na umu da tebi sada sve zvuči pomalo prazno. Ono što se sada čini trivijalnim, postat će dubokoumno kako ti budeš počinjao posvješćivati njihovu stvarnost.

Kako mogu bilo što učiniti kad ništa ne osjećam?

E, tu je problem. Mnogi poduzimaju stvari upravo zato što osjećaju da bi ih trebali činiti. Ustaju ujutro jer osjećaju da bi trebali otići na posao ili osjećaju da bi trebali izbjegavati šefova pitanja kada zakasne ili osjećaju da bi trebali izbjegavati siromaštvo. Osjećaji nama upravljaju mnogo više nego što mi to mislimo.

U depresiji ništa ne osjećaš (ili ono što već osjećaš, neće te motivirati da učiniš bilo što korisno. Primjerice, osjećaš se kao da bi mogao umrijeti, vrištati, trčati, nestati, izbjegavati). Kako ljudi kojima upravljaju osjećaji mogu postavljati ciljeve, imati svrhu ili se motivirati ako ništa ne osjećaju?

U početku ćeš morati naučiti novi način življenja. Morat ćeš biti poput žene čiji mišići još uvijek rade, ali su joj prestali slati informacije o njezinim udovima. Ona nije bila paralizirana, ali, kad bi zatvorila oči, nije znala stoji li, poseže li za nečim ili se odmara. Ponekad bi pogledala u zrcalo i primijetila bi da je svoju desnu ruku ispružila uvis u zrak, a da toga nije bila ni svjesna. Čak nije mogla ni hodati jer nije znala gdje su joj noge. Postupno, gledajući se u zrcalu i promatrajući svoje tijelo, a ne osjećajući ga, ponovno je prohodala. Nakon mnogo vježbanja hodanje je za nju postalo ponovno prirodan osjećaj. Ali je morala naučiti novi način življenja i kretanja.

U depresiji taj novi način življenja jest vjerovati u i djelovati po Božjoj riječi, a ne osjećati Božju riječ. To je življenje po vjeri. Da parafraziram Poslanicu Hebrejima 11:1: "vjera je već neka uvjerenost u zbiljnosti koje ne osjećamo". Drugim riječima, kad postoji razmimoilaženje između onoga što ti osjećaji govore i onoga što stoji u Svetom pismu, pobjeđuje Sveto pismo. Dobiješ li bilo koji drugi rezultat, zapravo govoriš Bogu da se Njemu ne može vjerovati. "Bog ne govori istinu. Ne mogu Mu vjerovati. Vjerovati mogu samo sebi." A to vjerojatno nije ono što želiš reći. Možda želiš reći da ne razumiješ ono što Bog radi, ali nijekati da Bog govori istinu samo po sebi je neistina. Ne vjeruj u to. Bog jest istina.

Evo jednog primjera tog novog načina življenja. Osjećaš se kao da nemaš svrhe ni nade. Nema razloga za ustajanje iz kreveta, za rad, ljubav ili život. Osjećaš to u cijelom svom biću. Međutim, Bog pobija te osjećaje na svakoj stranici Svetog pisma. Primjerice, „Od srca žarko ljubite jedni druge" (1 Pet. 1:22). To je izjava sa svrhom. To je razlog za ustajanje iz kreveta. Moraš se boriti s osjećajem paraliziranosti kako bi mogao ljubiti drugu osobu. Čemu to? Jer ti je to osobno povjerio Bog sami, Kralj kraljeva.

Ako si Kraljev sluga, a ti to jesi, i On od tebe zatraži da nešto učiniš, upravo ti je dao svrhu življenja. I tek kad ti Kralj kaže da te više ne treba, tek tada je kraj tvojoj svrsi, a to se, naravno, neće nikada dogoditi s pravim Bogom. On kaže da Njegova svrha za tebe traje čitavu vječnost.

Kad govori trojedini Bog, On neminovno govori o Isusu.

Da stavimo tvoju svrhu u najširi smisao riječi – tvoj je posao veličati Boga, sve na slavu Božju činite (1 Kor. 10:31). Veličati Boga znači proslavljati Njegovo ime. Njegova čast i Njegov ugled postaju važnijima od tvojih vlastitih.

Veličati Boga. Zvuči li to kao klišej? Premda to zvuči dosta nepraktično, zapravo je vrlo konkretno. Provodi se u malim, katkad privatnim koracima vjere i poslušnosti. Možda drugi to ne vide, ali ako ti činiš bilo što zbog Isusa i onoga što je Isus učinio za tebe - od češljanja kose do prodavanja svega i postajanja misionarom – tada slaviš Boga.

Želiš li opipljivi poticaj? Postoji dobar dokaz u Svetom pismu da kad tražiš Boga i Njegovo kraljevstvo, tvoje će nevolje postati lakšima (2 Kor. 4:16, 17).

Slušaj

Dok razvijaš jasnu izjavu svrhe, trebao bi imati nekoga tko će ti je pomoći dotjerati, podsjetiti te na nju i pročitati ti je. U tom trenutku tvoj će posao biti slušati. Možda si dosad slušao svoje vlastite misli, ali sad moraš slušati što Bog govori u svojoj Riječi i što Bog govori kroz druge.

Slušanje zvuči pasivno, ali to je težak posao. Jakovljeva poslanica podsjeća nas da smo skloni „pukom slušanju“ poput ljudi koji gledaju naš odraz u zrcalu i odmah potom zaborave kako izgledamo. Dakle, kada čitaš ili slušaš o istini i ljubavi, nemoj samo puko slušati; uistinu čuj.

A što ćeš čuti? Kada govori trojedini Bog, On neminovno govori o Isusu. Isus je taj koji je imao samilosti prema onima koji pate, a On i razumije one koji pate jer je njegova bol nadmašila našu vlastitu. Jesi li ikada primijetio da kada slušaš nečiju tuđu patnju, posebice ako je ta patnja bila silna i intenzivna, da se tvoje vlastite nevolje čine lakšima? Takvo slušanje barem odvlači pozornost od naše vlastite patnje, a i shvaćamo da nismo sami. To se događa kad uperiš pogled k Isusu i slušaš.

No, nastavi slušati. Čak i ako se možda osjećaš odbačenim od drugih, Isus te neće odbaciti (Ps. 27:10). Okreni se k Njemu u vjeri - čak i s mrvom vjere - i On te nikada neće zapustiti i neće te ostaviti (Heb. 13:5). On ti se na to zaklinje.

Jesi li ikada primijetio da kada slušaš nečiju tuđu patnju, posebice ako je ta patnja bila silna i intenzivna, da se tvoje vlastite nevolje čine lakšima?

Ljubav te ne gane uvijek? Promisli o tome. U Njegovom prisustvu upravo je potrebna cijela vječnost da bi se samo počelo poimati ljubav. Ako te ona sada ne gane, hoće s vremenom. Njegova je ljubav poput ljubavi dobrog roditelja prema djetetu koje ne razumije pojedinosti roditeljske ljubavi. Drugim riječima, moguće je da to dijete povremeno misli da ga roditelj ne ljubi, ali je ljubav tog roditelja prekompleksna i predivna da bi je dijete razumjelo. Dijete je rastuženo jer se više ne može igrati u blatu, ali roditelj ga upravo kupa i sprema za put u Disneyland. Ako ne možeš vidjeti tu ljubav, nastavi slušati evanđelje. To jest, prema Božjem planu, Isus je umro za grešnike poput nas. To je prekrasna i duboka ljubav. Ako i ne zvuči prekrasno, možda si zaboravio da si grešnik. Naposljetku, Isus nije umro za dobre ljude kojima je bio potreban duhovni poticaj, On je umro kako bi u svoju obitelj doveo otuđene i osuđene neprijatelje.

I mnogo je toga još što Bog govori, ali je prelagano odlutati i pomisliti: „Ovo ne pomaže“. Kao što je primijetila jedna žena: „Nikakva količina ljubavi od ili prema drugima - a bilo je toga u izobilju - nije mogla pomoći. Nikakva prednost u vidu brižne obitelji ili fenomenalnog posla nije bila dovoljna da prevladam bol i beznađe." U tom trenutku vrijeme je da razmisliš.

Razmišljaj

Ako si deprimiran i slušaš samoga sebe kako razmišljaš, vjerojatno ćeš čuti misli koje su crne, beznadežne, pesimistične i kritične ili samokritične. Ma gdje te misli započinjale, one rijetko kad prestaju dok ne stignu do najočajnijeg mogućeg mjesta. Primjerice, ako netko govori o Djedu Božićnjaku, ti počneš misliti kako si i ti predebeo i kako, iza leđa, svi ismijavaju tvoju težinu. Ako ti netko dadne kompliment zbog dobro odrađenog posla, uvjeren si da je to bilo samo zato da ublaži udarac koji će uslijediti zbog skorog otkaza i da je ta osoba stvarno znala kakav si posao odradio, da bi i dobio otkaz i …

Čitav taj proces je automatski. Samo ga načni i nema mu kraja. Mentalni autopilot. Činjenica da ti se um osjeća kao da je u vječnoj magli znači da nisi sposoban poduzeti taj Herkulov napor potreban za mentalne korekcije.

Moraš početi razmišljanje, ali ne automatskim razmišljanjem, nego svrhovitim razmišljanjem. Tvoje razmišljanje mora biti vođeno Svetim pismom. Težak posao? Da. Svaki mentalni napor bit će posao. Trenutačne promjene? Vjerojatno ne one koje su tebi očigledne. Ali to moraš učiniti. Tvoje trenutačno razmišljanje skreće prema beznađu i očaju. Moraš biti spreman na borbu.

Ako nisi voljan raditi na tome, moraš se pitati želiš li se uistinu promijeniti. Možda to zvuči čudno, ali mnogi to ne žele. Posao koji to obuhvaća ne čini se vrijedan rezultata, ne sviđa im se s čime će se sve morati suočiti kada više ne budu deprimirani ili su vjerni svom vlastitom stilu života, očekujući da će se, umjesto njih, promijeniti svijet oko njih.

Dakle, razmisli. Želiš li se uistinu promijeniti?

Ako vidiš da si manje sklon promjenama nego što si to mislio, moraš se vratiti i ponovno razmisliti o svojoj svrsi. Neki se koriste svojom djecom kao motivacijom za promjenu, ali djeca nisu dovoljno moćan razlog. Tvoje bi te crne misli vrlo brzo uvjerile da bi i tvojoj djeci i svima drugima bilo puno bolje bez tebe. Jedini dostatan razlog jest taj da si pozvan da na zemlji predstavljaš Boga, On je tvoj Gospodin koji te ljubi, a ti si Njegovo dijete, sluga ili poslanik – odaberi sam. Živiš zbog Njega.

Ako ni to nije dovoljno, morat ćeš se vratiti na slušanje. Traži od nekoga da ti kaže tko je to Bog. Kad ti je um u magli, teško je podsjetiti samoga sebe, zato pitaj nekog drugog. Traži od nekog da ti kaže da Bog Stvoritelj živi i da je On poslao Isusa da umre za grijehe ljudi poput nas, koji su ignorirali Boga i bili Njegovi neprijatelji. Traži od te osobe da te uvjeri u to da je Bog dobar. Traži od te osobe da nastavi govoriti sve dok to ne zazvuči poput dobre vijesti i dok u to ne povjeruješ.

Razmisli o ovome. Da nisi deprimiran, sa strahopoštovanjem bi promatrao sve što je Bog učinio. Jednostavno bi se naklonio i, poput tolikih drugih koji su razumjeli Božju ljubav i prisustvo, rekao: „Nisam vrijedan, ali sam zahvalan“. Ne odustaj od slušanja ovih istina. One će te promijeniti. Ne odustaj.

Što govori tvoja depresija? Što ona znači?

Dok pokušavaš čuti, slušajući o Kristu i svojoj svrsi života, sljedeći korak u vježbanju razmišljanja jest upitati se: "Što mi govore moji osjećaji?" Tvoji ti osjećaji govore nešto o tebi.

To je tako sa svim emocijama: strahom, ljutnjom, iščekivanjem, užasom i tako dalje. Njih obično izazivaju određene okolnosti u našim životima, ali oni su tvoj odgovor na taj događaj i tvoje tumačenje tog događaja. Drugim riječima, oni te otkrivaju. Primjerice, ako dobiješ neki neočekivani račun, to može prouzročiti financijske brige. Ali ako si opsjednut i kronično zabrinut za svoju financijsku budućnost, taj strah otkriva u što si uložio svoje povjerenje: uložio si ga u samoga sebe umjesto u svoga Boga. Tvoje te emocije otkrivaju.

Mojsije je upravo to rekao Hebrejima dok su lutali pustinjom. Učio ih je da poteškoće života u pustinji samo iskušavaju ljude „da dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovjedi Njegove (Božje) ili nećeš“ (Pnz. 8:2). Kad su ljudi bili nezadovoljni pa čak i ljuti, govorili su mnogo više o sebi nego o pustinji.

Isto to vrijedi i za depresiju: depresija govori nešto o tvom srcu. Pitanje je što to ona govori? I upravo o tome trebaš razmišljati. Promisli malo o sljedećim mogućnostima. Koja od njih daje riječi tvojim osjećajima klonulosti duhom?

Strah me je
donijeti pogrešnu odluku
od neuspjeha
od izloženosti
od gubitka voljene osobe
da će me napustiti
da neću imati sve pod kontrolom
od smrti
od onesposobljavajuće bolesti
da ću vidjeti Boga
svega
Kriv sam zbog
svog vlastitog grijeha
neispunjavanja svojih vlastitih normi uspjeha umjesto Božjih
neodobravanja od strane ljudi čija su mi mišljenja postala važnija od Božjeg
življenja kao da moram Bogu otplatiti svoje grijehe, a, zapravo, je način da slavim Boga da se složim s time da je On platio za sve
savjesti koja prosuđuje na temelju nepotpunih podataka (npr. preuzimam odgovornost za grijehe drugih ljudi)

Čest osjećaj u depresiji jest osjećaj praznine, kao da si izgubio nešto ili nekoga.

Dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rim. 5:2-5).

Ovaj je odlomak Svetog pisma teško razumjeti, ali jedno je jasno. Apostol Pavle, koji je napisao ovo pismo, pretrpio je duboku bol i patnju u svome životu, ali to ga, nekako, ipak nije pritisnulo utegom. Tvoj je posao dokučiti njegovu tajnu, koju Pavle revno otkriva.

A evo ti i nagovještaja. „Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.“ (Heb. 12:3). Pavle je svoj pogled uperio u Isusa. Kada odvratimo svoj pogled od Isusa, put je beskonačan. I mi znamo da nećemo imati dovoljno snage za njega. Ali kad vidimo kako je Isus, Poznavatelj srdaca, prošao tim putom prije nas, onda možemo biti uvjereni da je Duh s nama i da će nam dati snage da hodamo u poniznoj vjeri i poslušnosti.

A i nije sam Isus hodao tim putom nade, iščekujući slavu koja je bila tik iza zavoja, ali još uvijek izvan vidokruga. Kao što to naznačuje Hebrejima 11, taj su put utabali i njime hodali i prošli i sadašnji sveci. I premda se deprimirani ljudi osjećaju kao da su posve sami, oni su ipak dio goleme nebeske procesije.

Što ti govori tvoja depresija? Ovo je samo kratki popis nekih uobičajenijih izričaja srca. Njih je mnogo više. Ako ne možeš razlučiti značenje svoje depresije, još imaš dosta posla. Slušanje Kristovog evanđelja, spoznavanje svoje svrhe i djelovanje po toj svrsi već su sami po sebi dovoljna količina posla. Ali nastavi se pitati što ti to govori tvoja depresija.

Vjeruj u i štuj samo Boga

Dok budeš razmišljao o značenju svojih osjećaja, primijetit ćeš da, umjesto da te vodi k sve većem očaju, ovaj put te vodi k trojedinom Bogu. Preciznije, dovest će te do pitanja: "Hoćeš li živjeti za Boga ili ćeš živjeti za sebe i stvari koje štuješ?“ Ponekad je potrebno neko vrijeme da stignemo do tog presudnog pitanja, ali ono je uvijek tu. Obično, sve što trebaš učiniti jest upitati se: „Zašto?“, pitanje koje postavlja svaki trogodišnjak.

Kada odvratimo svoj pogled od Isusa, put je beskonačan.

„Ne mogu dalje.“
„Zašto?“
„Jer sam tako umoran i ne mogu više izdržati tu bol.“
„Zašto?“
„Jer se osjećam kao da sam posve sam.“
„Zašto?“
„Jer … ne vjerujem da je Bog sa mnom.“
„Zašto?“
„Jer … ne vjerujem u Njega. Vjerujem u svoje tumačenje koje proizlazi iz mojih osjećaja.“

Pitanje „Zašto?“ vodi te k Bogu. Već ćeš se ti umoriti od tih pitanja kad dođeš do sljedećeg pitanja, ali samo se nastavi pitati. Na kraju propitivanja reci Mu: „Isus je moj Gospodin, ispovijedam svoju nevjeru, vjerujem u Tebe.“

Vjera, ispovijedanje grijeha i slijeđenje Krista u poslušnosti – zvuči li ti to poznato? To su glavne sastavnice duhovnog života. A kad zađeš ispod površine, upravo su to stvari koje su bitne svakome. I vidjet ćeš da funkcioniraju.

Ako ti se one čine površnima, onda si ti otupio na tajne svemira i moraš se vratiti na slušanje. Ne vjeruj onome što ti tvoje emocije govore o ovome. Možda su ovo jednostavne stvari, ali one nisu simplicističke. One su temelji samog života. One su primarni načini na koje odgovaramo Bogu.

Ispovjedi grijehe svome Nebeskome Ocu

Vjera u Krista, ispovijedanje grijeha, poslušnost prema Onome koji te ljubi: od toga troga možda će se upravo ispovijedanje grijeha u početku činiti obeshrabrujućim. Možda se već osjećaš poput loše osobe. A zbog toga se onda osjećaš samo još gore. Ali razmisli.

A evo i pravila. Ako promisliš o onome što ti govori tvoja depresija i ako te to dovede sve do tvog odnosa s Kristom, onda se ne zaustavljaj na tom putovanju sve dok ne čuješ nešto dobro. Božja nas Riječ uvijek uči da završimo s Isusom i riječima koje su dobre vijesti za naše uši koje slušaju. Dakle, ne zaustavljaj se kod "Koji sam ja bijedni patnik". Možda ti i jesi bijedni patnik, ali ne možeš stati tu. „Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!“ (Rim. 7:24, 25). Zapamti da ako si svoju vjeru položio u Isusa, da ti je oprošteno, da si prihvaćen, ljubljen i da pružaš veselje. Moraš početi razmišljati na način na koji Bog razmišlja, a ne na način na koji ti razmišljaš.

Poduzimaj praktične korake ljubavi i poslušnosti Popis u nastavku teksta obuhvaća niz primjena Svetog pisma. Osnovna zamisao jest da se vjera izražava djelima.

  1. Uzmi jednu biblijsku priču, čitaj je svaki dan i zapiši 25 načina njezine primjene (ili 5, 10 ili 50 načina njezine primjene). Možda ti to sada zvuči nemoguće, ali kad jednom zapišeš prvih deset, postat će lakše. Ne zaboravi, tvoj um će odlutati. On je umoran. Bit će teško usredotočiti se na jednu stvar, ali to će pomoći.
  2. Zapiši pet načina na koje te je neki prijatelj blagoslovio. Pošalji ih poštom.
  3. Zapiši svoju svrhu življenja. Dopusti drugima da je revidiraju. Potom je upamti i živi je.
  4. Postani stručnjak za ono što Bog govori onima koji pate. Razmotri da započneš s Hebrejima 10-12. Hebrejima 10-12 poziva te na vjeru i nadu, a potom te usmjerava k Isusu. No, ipak se ne zaustavlja tu. Sveto nas pismo uvijek usmjerava i k drugim ljudima: vjera u Boga i ljubav prema drugima. U ovom slučaju piše: „Nastojte oko mira sa svima!“ (Heb. 12:14). Kako možeš biti mirotvorac? Kome sve trebaš oprostiti? Od koga sve moraš tražiti oprost?
  5. Hvataj bilješke na nedjeljnoj propovijedi. Djeluj po njima.
  6. Svaki dan reci ili zapiši nešto što bi moglo biti ohrabrenje drugima. Ti imaš poziv. Ima ljudi koje treba ljubiti, za koje treba skrbiti, kojima treba pomagati.
  7. Svaki dan slušaj Božju Riječ, tu glazbu koja te usmjerava ka Kristu, ili neku drugu osobu koja posjeduju duhovnu mudrost. Budi kadar sažeti ono što si čuo i ispričati to nekome drugome.
  8. Dobro pazi da ne zapadneš u jadikovanje i jadanje. Poput ogovaranja, i to su grijesi koji su prihvatljivi u našoj kulturi tako da uopće ne vidimo njihove ružne korijene. No što uistinu govore jadikovanje i jadanje? Vidiš li u kolikoj su mjeri oni protiv Boga?
  9. Promisli o ovim pitanjima. U našoj kulturi jesmo li zaboravili prednosti patnje? Koje su to moguće prednosti patnje? (Ps. 119:67, 71; 2 Kor. 1:8-10; Heb. 5:8; Jak. 1:3)
  10. Zamoli nekoliko ljudi da se moli za tebe i zatraži od njih da ti govore istinu. Kada moliš za molitvu, traži više od pukog ublaživanja depresije. Koristi se ovom prilikom da moliš velike molitve. Pronađi molitve u Svetom pismu i moli ih. Primjerice, moli da spoznaš Kristovu ljubav (Ef. 3), da budeš sve više suobličen Isusu (Rim. 8:29), da ljubiš druge i da raspoznaš što to znači slaviti Boga.
  11. Kad si u dvojbi, pokazuj ljubav prema drugima na kreativan način.

Ispovijedanje grijeha ne ugrožava naš odnos s Bogom. Ono ga samo unaprjeđuje.

Završna razmišljanja

Depresija je teška. I ne odlazi bez borbe. Ali postoje dobri razlozi za upuštanje u tu borbu. Promjene su zajamčene (Fil. 1:6). Ti si u prisustvu „Oca milosrđa i Boga svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji.“ (2 Kor. 1:3, 4). Vjeruješ li u to? Razmisli o tome. Kad imaš na umu da je Bog poslao svoga Sina - svog ljubljenog, jedinog Sina – da umre za nas dok smo mi još bili Njegovi neprijatelji, nema razloga da misliš da će biti škrt sa svojom ljubavlju i milosrđem sada kada smo ga spoznali kao Oca.

Međutim, ponekad mi imamo našu vlastitu definiciju milosrđa. Milosrđe bi moglo značiti „odagnati bijedu, brzo“. Umjesto toga, moraš vjerovati da Božja ljubav i milosrđe nadmašuju čak i našu maštu, a kamoli naše razumijevanje. On je spreman za nešto dobro. On te želi obasuti milošću i sve te više suobličiti Isusu.

Dakle, ne odustaj. Ti imaš svrhu. Sad je Bog na potezu. Ti si Kraljev sluga, dijete koje predstavlja Oca i ubrzo ćeš i sam imati povlasticu pružanja utjehe „svima koji su u nevolji onom utjehom kojom nas i same tješi Bog“ (2 Kor. 1:4). Tijelo Kristovo te treba.

Nekoliko čestih pitanja

Što je pomoglo drugim ljudima? Od nekih ljudi koji su i sami prošli kroz depresiju zatražili smo da dovrše ovu rečenicu: „Primijetio sam promjene u svom doživljaju depresije kada …“.

  1. sam počeo razgovarati sam sa sobom, umjesto da samo slušam samoga sebe. Počeo sam sam sebi govoriti različite dijelove iz Svetog pisma, umjesto da samo slušam svoje vlastite glasove beznađa.
  2. sam prestao govoriti: „Ovo ne funkcionira“. Uvijek sam tražio čarobni štapić. Molio bih se (pokušavajući se nagoditi s Bogom), pogledao bih u svoje srce (na par minuta) ili bih nakratko isprobao neku drugu naizgled duhovnu aktivnost, a kad one nisu funkcionirale, jednostavno bih prestao. A sada vjerujem da to „funkcionira“. Sad uživam u zadovoljstvu, pa čak i radosti, i to dugoročno, malim koracima vjere i poslušnosti.
  3. Imao sam prijatelja i pastora koji su preda mnom uvijek držali širu sliku Božjeg kraljevstva. Depresija je moj svijet toliko smanjila, ali kad sam spoznao da je sad Bog na potezu, ponovno mi se vratila nada.
  4. Moja se kći teško razboljela. To me je prisililo da pogledam izvan svoga vlastitog svijeta.
  5. Moja prijateljica nije digla ruke od mene. Uvijek me je voljela i usmjeravala me k istini, čak i onda kada nisam htio ni čuti za Isusa.
  6. Prijateljica mi je „posudila“ svoju vjeru. Moja je vjera bila toliko slaba, ali sam znao da je ona uvijek vjerovala u Božje prisustvo i ljubav prema Crkvi pa čak i prema meni.
  7. Oprostio sam svome ocu i povjerio ga Bogu.
  8. Uvidio sam da je 90% toga bio ponos. Osjećao sam da zaslužujem određene stvari od drugih.
  9. Počeo sam vjerovati da se nalazim usred borbe i shvatio sam da se moram boriti.
  10. Uvidio sam da ja činim, umjesto da pustim da drugi meni čine. Primjerice, činio sam ljutnju, činio sam veliko jadanje. U svom srcu činio sam sve što sam htio.
  11. Počeo sam spoznavati Božju milost. Počeo sam uviđati da je moje valjanje u krivnji prije bilo pravdoljublje nego pobožna tuga.
  12. Kad sam jednom uvidio da je dobro to što sad mogu spoznati svoje grijehe - bio je to dokaz Božje ljubavi i djelovanja Duha u mome životu – počeo sam govoriti sam sebi: „Kad si u dvojbi, pokaj se“.
  13. Vježbao sam, nogu pred nogu, i radio na onome za što sam vjerovao da su odgovornosti koje mi je povjerio sam Bog.

Što je sa stvarima koje ublažuju simptome? Što je s uzimanjem antidepresiva? Promjenom režima prehrane? Nabavkom svjetiljke sa svjetlom punog spektra? Pridržavanjem programa vježbi? Uzimanjem dopusta i odlaskom na putovanje? Možda si već isprobao neke od tih stvari koje ponekad mogu ublažiti težinu nekih od simptoma depresije. Bi li ih trebao isprobati ili ne?

Naposljetku je to tvoja odluka. Samo napravi promišljen, mudar odabir. Razgovaraj s drugima o tome. Koje su prednosti i rizici? A koje su alternative? Napravi svoju domaću zadaću.

Shvati da ne postoji čarobni lijek. Ako ti nešto pomogne, i dalje bi se trebao pitati o tome što ti to govori tvoja depresija, i dalje bi trebao nastojati rasti u Kristu. Depresija nas još uvijek otkriva, i to ne samo kemijski sastav našega mozga. Dakle, nemoj misliti da je problem ili duhovne ili tjelesne naravi. Umjesto toga, razmišljaj o tom problemu kao o prilici da razmotriš svoje vlastito srce. Kako to budeš činio, češće će se dogoditi da će i tvoja depresija postati znatno lakša. Je li to tjelesni ili kemijski problem? Sve je moguće. Ali nevolja iz bilo kojeg izvora još uvijek je prilika za duhovni rad.