Služiti vašem pastoru

Izvor: Gospel Translations Croatian

Prijatelj Biblije (Svezak 75, Br. 8).

Započnimo sa odlomkom iz pisama Rimljanima 1:8-12. Pavao rekoše crkvi:

Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas, što vaša vjera u Boga postaje poznata po svemu svijetu. Bog mi je svjedok koliko se često molim za vas. Neprekidno se molim za vas onomu kojemu služim svim srcem navješćujući drugima Radosnu vijest o njegovu Sinu. Stalno se molim i za priliku, ako bude Božja volja, da vas napokon uspijem posjetiti. Čeznem vas vidjeti da podijelim s vama darove Svetoga Duha, da se osnažite u Gospodinu, te da vas ohrabrim u vjeri, ali i da se ja ohrabrim vašom vjerom.

Rado bih raspravio o našoj odgovornosti služenja našem pastoru. Često smo slušali kako su svi kršćani pomoćnici, kako stoji u poslanici Efažanima 4:12. Na satovima za vrijeme nedjeljne škole iskazujemo potrebu da jedni za druge molimo i jedni druge ohrabrujemo u vjeri, no mislim da često zaboravljamo da je pastor jedan od nas. Stoga bih želio prisjetiti zbog ćega trebamo služiti našem pastoru, koji je najbolji način da mu pomognemo i koji je rezultat koji će proizići iz toga.

Kao prvo, zašto moramo pomoći našem pastoru? Prije svega jer je on živo biće i vjernik poput nas. Kao čovjek, osjetljiv je na kušnje baš kao i mi. Vjera nije neupitna za njega samo zato što je to njegovo zvanje. Njemu nije jednostavnije biti osoba puna ljubavi i nade nego što je to nama. Njegova sredstva u borbi za vjeru nisu bolja od naših. On je jedan od nas.

Zatim, jedinstveno breme njegovog zvanja zahtijeva naše služenje koje mu je odano; na primjer administrativna briga da se netko (on) pobrinuo o mnogim detaljima. Mi nismo ni svjesni većine toga. Zatim, postoji briga da nas posluša i donosi božje poruke svaki tjedan. Nemojte ni pomisliti da je za pastora toliko jednostavno smisliti takve poruke. Ako su one isključivo biblijskog karaktera, one zahtijevaju jako puno posla. Mnoge se suze preliju u njegovom uredu zbog propovijedi koje nikako da se stave na papir. Ako se osjećamo duševno prazni, mi možemo jednosptavno izbjeći odlazak u crkvu ili otići na duševnu obnovu, ali kamo će pastor?

Postoji i breme po kojem bi pastor želio da se njegovi ljudi ponašaju više poput Isusa i da budu svijetlo u svijetu. Pavao je rekao Galaćanima (4:19), „Dječice moja, koju opet s mukom rađam dok se Krist ne oblikuje u vama!“ Ništa nije teže u srcu pastora nego kada njegovi ljudi ne rastu u vjeri, ljubavi i pravdi.

Svi vi mogli biste uraditi dužu listu zahtjeva pastoru, ali sada dozvolite da razmotrimo načine kako mu služiti.

Najbolji način kako pomoći pastoru da podnese to breme je biti dobar kršćanin. Pavao je rekao Filipljanima 2:2-3, „Ispunite me radošću. Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne

misli budite. Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe“. U drugim riječima, ništa neće usrečiti našega pastora poput društva koje je skromno, puno ljubavi i voli Krista. Pavao je rekao rimskoj Crkvi, „Čeznem da vas vidim... i da međusobno budemo ohrabreni našim vjerovanjem“ (1:11-12). Naša vjera je vrelo moćnog ohrabrenja za našeg pastora. Stoga, budimo ljudi od vjere.

Uz to, imam tri konkretna prijedloga što možemo uraditi kako bi pomogli našem pastru i povečali bogatstvo njegovog rada:

1. Molite se za njega svakoga dana. Zapišite to da ne zaboravite. I nemojte jednostavno reći „Bože, blagoslovi pastora“. Budite konkretni. Molite se za njegovo zdravlje, za poruke koje šalje, za njegovu obitelj, za njegove posjete, za njegove mane i slabosti. Stavite se u njegovu kožu i pokušajte suosječati sa njime dok se molite.
2. Kao drugo, podarite mu malo svoga vremena kako biste mu rekli neke milostive riječi potpore. Napišite mu poruku u registru, ponakad mu pošaljite pismo na kućnu adresu; Nazovite ga na telefon. Pozovite ga ponekad na razgovor u četiri oka, pogledajte ga ravno u lice i recite mu: „Cijenim vaš rad, pastore, i svaki dan se molim za vas.“ Nemojte se zadovoljiti hvalospjevima na vratima crkve nedjeljom nakon obreda.
3. Kao treće, opominjite ga u duhu oprosta. Nikada u životu nisam razgovarao sa nekime tko je u potpunosti zadovoljan sa svojim pastorom. A jedan je jedini i jednostavan razlog tome: Nitko nije savršen. Neki ljidi nikako da to i shvate i sele se iz crkve u crkvu kako bi pronašli bezgriješnog pastora. To je beznadežno. Mnogo je bolje pronaći crkvu u kojoj ćete se osječati kao kod kuće i prihvatiti kao životnu odgovornost pomoći pastoru da uz vas raste. Svatko bi ponešto mijenjao kod svog pastora, ali tko je među nama posvetio svoj život zaista moleći se za to? I koliko nas je sa njime sjelo i uz poniznost i oproštajni duh opomenulo ga da se promjeni? Ako ga volimo, to ćemo i uraditi... a on i nije tako strašan da ne možemo sa njime razgovarati.

To su samo pokoji načini kako služiti našem pastoru. Vi razmislite o još nekima.

Konačno pitanje koje sam postavio bilo je, ćemu se možemo nadati kao rezultat našeg služenja? U kratko, možemo se nadati obnovljenom, ojačanom pastoru punom nade. Stoga će se naše služenje vratiti poput bumeranga i stvorit će obnovljene, ojačane ljude pune nade. Tada ćemo znati da je Isus stvaran i da je tu među nama.