Knjiga Propovjednikova

Izvor: Gospel Translations Croatian

"Propovjednik? Oooh — to je samo propast i tama! Radije bih čitao neku drugu biblijsku knjigu.“

Samo malo. Znam da nije u redu započeti govoreći svom čitatelju da je u krivu – no u ovom slučaju, vi jeste u krivu! Propovjednikovu knjigu nije napisao neki ogorčeni, cinični starac koji je bio umoran od života, kakvim ga neki žele predstaviti. On nije bio najveći pesimist svijeta. Naravno, mnogi (možda čak većina) stihovi koje je on napisao jesu zaista pesimistični, no Kohelet (Salomon kao propovjednik) ima jednu pozitivnu svrhu. Njegov pesimisam je okrenut „životu pod suncem“. Doista, ako čitate knjigu skoncentrirani na ono na što on zaista smjera, vidjet ćete da je on jedna opuštena, jednostavna osoba. On je prošao sve – i dobro i loše – te se, u svom pokajanju, pomirio sa životom. Pomorio na način kako Bog to želi, bolje rečeno. I zaista, mnogo je toga što, ukoliko se čita ispravno, može vjerniku, sučenom s poteškoćama, uliti pouzdaje i radost.

„Trebat će vremena da me uvjerite u to!“

U redu. Pogledajmo što kaže ta knjiga. Prije svega vam želim skrenuti pozornost na njen naziv, „Propovjednik“. Tako su je nazvali prevoditelji grčke Septuaginte. Hebrejski naziv, Qoheleth (Kohelet) znači „onaj koji okuplja ljude“. Solomon je okupio svoj dvor (vjerojatno i druge ljude) kako bi im propovijedao: „A ne samo mudar bijaše propovjednik, nego još i narod učaše mudrosti, i motreći i istražujući složi mnogo priča” (Prop, 12:9–10). Želio je da njegove riječi, jednom kada budu objavljene, budu: “Riječi mudrih ljudi kao žalci i kao klini udareni; riječi onih koji ih složiše dao je jedan pastir“ (Prop, 12:11). Dijalekt kojim je napisana knjiga ukazuje da je ona napisana ne samo za Izraelce, nego i za Feničane također. Knjiga je, između ostalog, evangelizacijska, namijenjena i neobraćenim čitetaljima.

Sljedeće, razmislite o riječima „pod suncem“. Ova fraza se često pojavljuje i opisuje život ispunjen samo svjetovnim ciljevima. To je slika nekoga tko život provodi u ispraznim aktivnostima, jer je to sve za što on/ona živi. Nasuprot tomu, kršćanski život „pod Sinom“ bio je za Solomona nagovješten ceremonijama. Solomon želi ljude vratiti ovakvom načinu života. Želi ih vratiti Bogu: „Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.«“ (Prop, 12:13). Stoga on zaključuje upozorenjem: „Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud“ (Prop, 12:14). To ne znači da su ljudi opravdani svojim djelima, nego da će na sudu djela biti dokazima spasenja ili propasti. Učenje Novog Zavjeta se s ovim slaže (vidi Mat, 25:31–46; Otk, 20:12–15).

No, je li Solomon zaista bio jednostavan i pomiren sa životom? I što točno on nudi kršćanima?

U ovoj izvanrednoj knjizi, Solomon postavlja konačno pitanje – isto ono koje, ako malo razmislite, postavljate i vi danas. On se pita:“ Zašto bismo činili bilo što, budući da su rezultati uvijek privremeni, te stoga i beznačajni? Zašto tražiti novac, slavu, moć i vlasništvo nad bilo čime što nas ne zadovoljava? Zašto se mučiti oko bilo čega, kada i mudri i zli završavaju na isti način, pod zemljom?“ Što je njegov odgovor? Bog svojom providnošću upravlja ljudima onako kako se to Njemu sviđa. Solomon od nas želi da budemo mirni u vjeri u Božju volju!

Solomon često rabo riječ „ispraznost“, koja ovdje znači da je život pod suncem „isprazan“ upravo stoga jer nije trajan. Ova tema prožima knjigu. On kaže: „Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi“ (1:4), „od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći. ” (1:11), te kao što je čovjek došao na zemlju gol, takav će s nje i otići (5:14). U poglavlju 3, stihovi 1–15, Solomon nabraja stvari koje se neprestano mijenjaju. Ljudi se rađaju, umiru, biljke se sijaju, pa se žanju, nešto se ruši, drugo se gradi; postoji vrijeme žalosti, i vrijeme radosti, vrijeme tugovanja, vrijeme plesanja i tako dalje. Život se njiše čas ovamo, čas onamo. Ništa ne miruje. Zbog toga, ne bismo se trebali vezati za stvari niti ulagati svoje napore kako bi nešto učinili trajnim; to je frustrirajuće i uzaludno.

Solomon kaže da je sjajno bogatstvo bezumno, jer ga se ne može ponijeti sa sobom. Umjesto nadanja u bilo što pod suncem, on vas potiče da vjerujete Stvoritelju. Kako to poboljšava život? Pa, ne samo da će to promijeniti ishod na sudu, nego vam pruža i filozofiju života koja vas oslobađa brige i bijesa. Jer Bog je „dopustio čovjeku uvid u vjekove“ (3:11), i vi možete gledati prema vremenu u kojemu će privremene stvari biti zaboravljene. I jednoga dana, Božju volju – iako se ponekad čini besmislenom - ćete razumijeti: „Iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja“ (3:11). Možete se opustiti – sve će se otkriti kada On to poželi.

Budući da ono što sada činite ima vječne posljedice, morate biti pažljivi i biti sve to marljiviji. No ne biste trebali očekivati prijevremene nagrade. Niti biste bezumno trebali raditi i pronaći zadovoljenje u bilo čemu što je nepostojano.

Kako je Solomon pojasnio, pokušaj dosega nemogućega je ispraznost, te stoga on savjetuje život u mirnom, odgovornom, umjerenom radu kojim ćete postići ono što se pravedno može postići, te savjetuje uživanje u jednostavnim Božjim darovima. On ne želi da se vi brinete za sutra, niti da danas skončate od rada! Poslušajte ove riječi:

“Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke” (2:24; vidi također 3:12–13; 5:18; 8:15; and 9:7–8).

U ovim se riječima ponavlja jedna tema: uživanje u hrani i piću, te jednostavnim zadovoljstvima u životu. No imajte na umu, čak ni to ne traje: jedete, samo da biste ponovno ogladnjeli (njegovo opetovano spominjanje hrane i pića predstavlja privremenu prirodu stvari). Prestanite biti bijesni zbog stvari koje ne možete promijeniti. Lijepo objedujte i provodite svoje vrijeme lijepo (ne zaboravljajući da će sve što radite jednoga dana biti izvedeno na sud, vidi 12:9).

Prema tome, o čemu je zapravo knjiga Propovjednikova? Nakon ekstravagantnog života, nakon napornog rada kako bi postigao trajnu slavu i bogatstvo, nakon pada u grijeh, Solomon jednostavno kaže: „Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem“. Zašto? Zato što je shvatio kako je, na koncu, sve što je radio bila „ispraznost i pusta tlapnja“ (2:17).

Solomon je napisao knjigu kako biste to i vi shvatili. Potiče li vas Solomon da o životu imate mišljenje kakvo bi vjernici trebali imati? Ako nije, ponovno pročitajte knjigu – i ponovno, i ponovno. Vrijedi u to uložiti i vremena i truda!